Javno prikazivanje točnog vremena za Mostar nije nepoznanica. Imao je grad javne satove još tamo od 17. stoljeća. Postavljale su ih sve vlasti od tada naovamo. Postavljale i zaboravljale.
Prvi znani javni sat u Mostaru bila je, a i danas je, Sahat-kula podignuta za vrijeme turske uprave u Bosni i Hercegovini. Nalazi se kod današnjeg Muzeja Hercegovine, u Bajatovoj ulici, u gradskoj četvrti Brankovac.
Ne zna se točno kada, ni tko ju je sagradio, a prema predanju zadužbina je mostarske vakife Fatime kadune Šarić. Prvi i najstariji poznati pisani izvor u kojem se spominje ova sahat-kula je zadužbina Ibrahima Šarića iz 1636. godine, te se na temelju ovog podatka može utvrditi kako je sahat-kula izgrađena prije 1636. godine. Šarić je odredio tri akče dnevno muvekitu za održavanje sahat-kule.
Hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović naručio je 1838. godine od vojnog i civilnog upravitelja Kraljevine Dalmacije u Zadru generala Lilienberga zvono za kulu. Bilo je teško 468 funti (1 funta = 453,59 grama) a plaćeno je 358,20 florina.
Do kraja turske vladavine sat je otkucavao vrijeme po "a la turca" vremenu, a od 1878. do 1892. navijan po "a la franga vremenu". Od 1892. pa do 1926 ponovno je navijan "a la turca". Tada se pokvario i dugo vremena nije bio popravljan.
Uslijed ratnih djelovanja, 1943. godine, sat je pao s kule, a nakon 1945. godina zazidana su ulazna vrata i kula bila zatvorena.
Prigodom otvaranja Spomen kuće Džemala Bijedića 1978. godine, na sahat-kuli su provedeni ozbiljni konzervatorsko-obnoviteljski radovi. U Trebinu u Italiji napravljen novi sat koji je ugrađen na mjesto ranijega.
Sahat-kula je u cijelosti obnovljena i proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 1999. godine.
Mjerenje vremena "A la turca" je metoda mjerenje vremena kojim se sati počinju odbrojavati od trenutka zalaska sunca, a ne od ponoći. Mnoge sahat-kule u Bosni i Hercegovini su imale, a neke još uvijek imaju, satne mehanizme koji mjere vrijeme "a la turca".
Po ovoj metodi 12 sati pada točno na zalazak sunca, te je 1 sat zapravo jedan sat poslije zalaska sunca. S obzirom kako se vrijeme zalaska sunca tijekom godine mijenja, satovi s "a la turca" mehanizmima zahtijevaju neprekidni nadzor i baždarenje. Iz tog razloga, obično je uz sahat kule postojala muvekithana, prostorija s osnovnim astronomskim instrumentima koji su korišteni za izračunavanje pozicije Sunca. Osoba zadužena za točnost sata se zvala muvekit.
Sat je krasio i zvonik crkve sv. Petra i Pavla (Franjevačke crkve) u Mostaru do rata 1992. godine.
Idejni projekt i plan crkve izradio je Matteo Lorenzoni iz Vicenze, a biskup fra Anđeo Kraljević za voditelja gradnje imenovao fra Petra Bakulu. Gradnja je počela 1866. godine i završena 1902. godine. Uz crkvu je podignuta i župna zgrada, a 1892. godine i veliki franjevački samostan.
Javni sat, koji i danas radi, nalazi se na zvoniku Katedrale Marije majke crkve u Mostaru. Katedrala je izgrađena 1980. godine, prvotno bez zvonika, koji je izgrađen u sklopu poslijeratne obnove.
Na zvoniku obnovljene Saborne crkve svete Trojice nalaze se tri sata - s arapskim, rimskim i staroslavenskim brojevima. Tri sata prikazuju Mostar kao grad različitosti poručujući kako vrijeme svima teče jednako.
Mostar je posljednjih desetljeća krasilo i nekoliko javnih satova postavljanih na trgovima.
Veliki javni sat postavljen je 1971. godine i na pročelju nove željezničke stanice u Mostaru na Trgu Ivana Krndelja. Nakon poslijeratne obnove postavljen je novi veći sat.
Prije rata, na križanju ulica Kardinala Stepinca i Splitske, kraj današnjeg Fan shopa HŠK Zrinjski, nalazio se sat u obliku kocke. U njegovoj konstrukciji danas je postavljen reklamni pano.
Sat ispred zgrade Projektanta, na križanju ulica Stjepana Radića i Kralja Tomislava, uz veliku pompu, donirala je gradu tadašnja Hypo banka. Nakon početnog neodržavanja prestao je mjeriti vrijeme, ali dugo je "dizao ego" Mostarcima prikazujući temperaturu zraka kojom su se rado hvalili.
Odluka o komunalnom redu Grada Mostara propisala je tko odobrava postavljanje javnih satova. Tko ih održava nije propisala. Odgovor smo pokušali pronaći u Gradskoj upravi, no do njega nismo došli.
Sat je, uz mjerenje vremena, kroz povijest bio i simbol reda. U domu, u gradu. Koliko Mostar voli red, vidi se po njegovim (ne)održavanim javnim satovima.
